Gremo na makinu! Pula slavi 150 godina istarskih željeznica

Prije točno 150 godina dolazak prvog vlaka promijenio je Istru. Željeznica je povezala Pulu i istarski poluotok sa srednjom Europom, otvorila nova tržišta, približila ljude i gradove te ostavila trag koji je i danas vidljiv u istarskome krajoliku i životu njegovih stanovnika. Velika se obljetnica obilježava izložbom „Gremo na makinu! 150 godina istarskih željeznica“, koja će 17. rujna biti otvorena u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli.

Danas je teško zamisliti koliko je jedan vlak mogao promijeniti život čitavoga kraja, no upravo se to dogodilo u Istri prije stoljeća i pol.

Do druge polovine 19. stoljeća kopnene prometne veze na poluotoku bile su slabe, ceste teško prohodne, a putovanje iz unutrašnjosti Istre do Trsta ili Pule trajalo je satima, ponekad i cijeli dan. Prijevoz težih tereta bio je još zahtjevniji, a prometna izoliranost bila je jedna od najvećih prepreka gospodarskome razvoju Istre. Sve se počelo mijenjati izgradnjom Istarske državne željeznice.

Pula je 1853. proglašena glavnom ratnom lukom Monarhije, a njezin razvoj zahtijevao je pouzdanu kopnenu vezu sa srednjom Europom. Zato je odluka o gradnji željeznice bila ponajprije strateška i vojna. Odabrana je trasa preko Divače, koja je Pulu povezala s glavnim prometnim pravcem prema Trstu i Beču.

Gradnja je bila golem pothvat. Na pruzi su radile tisuće ljudi: klesari, zidari, tesari, kovači i pomoćni radnici, među njima domaće stanovništvo, ali i radnici pristigli iz raznih krajeva ondašnje Austro-Ugarske Monarhije. Radovi su završeni sredinom 1876., a redoviti putnički prijevoz počeo je teći 20. rujna 1876. kada je prvi vlak iz Divače stigao u Pulu.

Lokomotive su nosile nazive istarskih mjesta

Nova pruga imala je 13 postaja, pet mostova i jedan tunel. Za promet je izgrađeno deset parnih lokomotiva prilagođenih zahtjevnoj trasi, a svaka je dobila naziv po mjestu uz prugu ili u njezinoj blizini: Canfanaro, Dignano, Divaca, Herpelje, Parenzo, Pinguente, Pisino, Pola, Rovigno i Rozzo. Međutim, željeznica je vrlo brzo postala puno više od prometne infrastrukture.

Omogućila je lakši plasman istarskog vina, maslinova ulja, drva i stoke na nova tržišta, potaknula razvoj industrije, rudarstva, kamenarstva i šumarstva te pomogla prvim ozbiljnijim turističkim tokovima prema Istri. Godišnji broj putnika s početnih približno 55 tisuća s vremenom je narastao na više od 400 tisuća, ali možda je još važnije ono što se ne može izraziti brojkama.

Željeznica je ušla u svakodnevni život Istre. Njome se odlazilo na posao i na školovanje, putovalo obitelji i u veće gradove, stizale su vijesti, roba i ljudi. Kolodvori su postajali mjesta susreta i rastanaka, a naselja uz prugu življa društvena i kulturna središta. Trag željeznice ostao je u arhitekturi, krajoliku, obiteljskim pričama i kolektivnome sjećanju generacija Istrana.

Od nacrta pulskoga kolodvora iz 1875. do drezine iz 1963.

Upravo će dio te priče posjetitelji moći vidjeti na izložbi „Gremo na makinu! 150 godina istarskih željeznica“, koju zajednički organiziraju HŽ Infrastruktura – Hrvatski željeznički muzej te Povijesni i pomorski muzej Istre.

I neće se raditi samo o fotografijama i tekstovima.

Među originalnim predmetima koji će biti izloženi nalaze se heksametarska kamena oznaka Austrijskih željeznica s istarske pruge, stare fotografije i razglednice s kraja 19. stoljeća, izvorni nacrt mosta Fojba kod Pazina te originalni nacrt kolodvora Pula iz 1875. godine.

Posjetitelji će moći vidjeti i stare vozne redove, pružni motorni kvatrocikl, odnosno drezinu proizvedenu 1963., teleprinter iz kolodvora Pazin iz 1970. te kapu austrougarskoga željezničkog službenika staru više od stoljeća. Posebno će zanimljiv biti model kompozicije Parenzane u omjeru 1 : 87, s parnom lokomotivom, poštanskim i teretnim vagonima.

To su predmeti koji su nekada bili dio svakodnevice željeznice, a danas pričaju priču o tome kako se putovalo, radilo i živjelo uz prugu.

150 godina poslije – istarske željeznice ponovno se mijenjaju

Obljetnica, međutim, nije samo prilika za pogled u prošlost.

Danas istarskim poluotokom prolaze regionalna pruga od državne granice sa Slovenijom, preko Buzeta do Pule, duga 91 kilometar, te lokalna pruga Lupoglav – Raša, duga 53 kilometra. Nakon godina u kojima su velika ulaganja bila ponajprije usmjerena na koridorske pravce, istarske pruge sada ulaze u novi investicijski ciklus.

U tijeku je 55 milijuna eura vrijedna obnova 50,13 kilometara pruge od državne granice, preko Buzeta do Svetog Petra u Šumi. Obnavljaju se kolosijeci i skretnice, saniraju propusti, nasipi i usjeci te moderniziraju signalno-sigurnosni sustavi i željezničko-cestovni prijelazi. Cilj je ponovno omogućiti prometovanje projektiranim brzinama te putnicima osigurati brži, udobniji i pouzdaniji prijevoz.

U pripremi je i projekt koji bi mogao uvelike promijeniti prometni položaj cijelog poluotoka – izgradnja željezničkog tunela Ćićarija i spoja Lupoglava s Jurdanima. Time bi se stvorila željeznička veza koja nedostaje i omogućilo izravno putovanje između Istre i ostatka Hrvatske bez prolaska kroz Sloveniju i presjedanja putnika u autobuse.

Na neki se način priča vraća na svoj početak.

Prije 150 godina željeznica je Istri otvorila put prema svijetu. Danas se postojeća pruga obnavlja, a pripremaju se projekti koji bi trebali odrediti njezinu budućnost.

Prije nego što krenemo prema sljedećih 150 godina, vrijedi vidjeti kako je sve počelo.

Izložba „Gremo na makinu! 150 godina istarskih željeznica“ otvara se u četvrtak 17. rujna 2026. u 19.30 sati u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli, a moći će se razgledati sve do 30. studenoga 2026.

Za Puljane i Istrane to je prilika da zavire u dio vlastite povijesti, a za sve ostale da otkriju koliko je jedna željeznička pruga prije stoljeća i pol promijenila cijeli poluotok.

Zato – gremo na makinu!