Kino 15+: Tifusari (V. Mimica, 1963.) i Zrcalo (A. Tarkovsky, 1975.)

Kino 15 + filmski je program Kina Valli namijenjen mladima, a osmišljavaju ga upravo - mladi. Nastao je kao reakcija na niz pokušaja da kao kino kreiramo programe u koje bismo uključili mlade i koji bi se odvijali u njihovo slobodno vrijeme (izvan obrazovnog sustava. Kroz program Kino 15+ mladi sada u Kinu Valli imaju svoje mjesto, svoje vrijeme, slobodu stvaranja programa i mentore (nas iz Kina Valli).

Ove sezone Kino 15+ posebno stavlja naglasak na kratki film i promiče tu specifičnu filmsku formu pa će tako uz dva dugometražna filmska naslova svoje mjesto u mjesečnom programu naći i jedan kratki film.

TIFUSARI, Vatroslav Mimica, Hrvatska, 1963., 13'

Radi se o dramatičnoj ekranizaciji moćne poeme Jure Kaštelana Tifusari, koju u filmu izražajno čita Zlatko Crnković, a predstavlja se halucinantni svijet kolone partizana oboljelih od pjegavog tifusa. Kao što se u poemi očaju i čemeru uzrokovanim tifusom suprotstavlja oduševljeni idealizam partizanske borbe, tako se u filmu uz pomoć crteža Aleksandra Marksa reduciranim grafičkim plohama suprotstavljaju jarke boje i ornamentirani cvjetni uzorci.

Film Tifusari restauriran je u programima digitalne restauracije Ustanove Zagreb film, u suradnji s Hrvatskom kinotekom Hrvatskog državnog arhiva, a uz potporu Grada Zagreba i HAVC-a. Restauracija je provedena u zagrebačkim studijima Ater i Klik film.

ZRCALO (Zerkalo), Andrei Tarkovsky, SSSR, 1975., 107'

Zrcalo (Зеркало) sovjetski je avangardni dramski film koji je režirao Andrej Tarkovski. Zrcalo prati umirućeg pjesnika koji se prisjeća i preispituje vlastita sjećanja. Film je djelomično autobiografski, nekonvencionalno strukturiran i oslanja se na raznovrstan izvorni materijal, među ostalim na snimke iz filmskih žurnala koje prikazuju važne trenutke sovjetske povijesti te na poeziju redateljeva oca, Arsenija Tarkovskog. Filmska slika neprestano prelazi iz boje u crno-bijelu i sepija-tonove, dok je pripovijedanje nelinearno. Slobodan niz snolikih prizora uspoređivan je s tehnikom struje svijesti koja se povezuje s modernističkom književnošću.