Izbor iz Zbirke Antun Motika, Pula

Mjesto rođenja, djedova kuća, očeva vinarija, u ulici Giovia br. 42 u Puli, bili su između ostalog zametak interesa Antuna Motike do lijepe umjetnosti. Dvorišta tih susjednih kuća, mali voćnjaci, u kojima je život promatrao ležeći potrbuške na tratini, iz žablje perspektive, ne samo da ga je fascinirao, već mu je rasplamsavao maštu do te mjere , da je imao potrebu motive bilježiti olovkom ili bojom na papiru ili jednostavno modelirati u zemlji. Iz naoko nevještih i slabašnih prstića naprosto su «izlazile» slike koje nije moglo napraviti baš svako dijete. Antun je s lakoćom slikao, crtao i oblikovao.

Slijedili su Žminj i ponovo Pula , te Pazin (gimnazija), kada Antunova darovitost biva zamijećena od slovenskog slikara, grafičara i muzikologa Saše Šantela, koji mu nije bio samo profesor prostoručnog crtanja, već i mentor na putu do likovne akademije u Zagrebu. Prije toga dogodila se Rijeka ( gimnazija na Sušaku), ali ponovo u «rukama» Saše Šantela.

Iz tog predakademijskog perioda, odnosno iz vremena osnovnog i srednješkolskog obrazovanja sačuvano je nekoliko djela (slika i crteža), danas dokumentarne vrijednosti, koja su sastavni dio donacije dr. Dušana Motike, nećaka pokojnog slikara. Nažalost , mali kipići rađeni u glini, nestali su prilikom selidbe iz Pazina u Rijeku.

Antun Motika je pokazivao sklonost i prema kiparstvu. Studij i započinje kod profesora Rudolfa Valdeca, da bi se u drugoj godini preusmjerio na slikarstvo.

Donirana djela dokumentarnog značaja one su karike u razumijevanju umjetničkog stasanja Antuna Motike, koja nam olakšavaju pristup analizi zrelijih radova, posebno u razumijevanju sklonosti do modeliranja, eksperimentiranja i istraživanja svjetlosnih efekata, kako u slici tako i u skulpturi.

Akvareli, gvaševi i tempere, ulja manje, nastalih u razdoblju od 1929. do 1940. i kasnije, svrstavaju Antuna uz bok evropskih postimpresionističkih intimista. Naročito se to odnosi na slike , nastale nakon njegovih bivanja u Parizu (1931. i 1935.). Nekoliko slika iz tog razdoblja nalazi se u zaprimljenoj donaciji i sve njih karakterizira prozračnost, punina svijetla, jednostavnost motiva , maksimalno reducirana boja i neka nostalgična atmosfera.

Crteži većeg formata, a radi se o tisuću petstopedeset crteža i skica, Motiku predstavljaju kao izuzetno modernog, čak i premodernog umjetnika za vrijeme u kojem je živio. Naveći dio su skice i predlošci za realizacije skulptura u staklu i keramici. Otvaranjem stalnog postava i galerije Antuna Motike u nekoliko stotina kvadrata, ovi će crteži i skice predstavljati pravo otkriće široj javnosti , a likovnim pedagozima poslužiti kao mjesto održavanja praktičnog rada s školskim i studentskim naraštajem. Na jednom mjestu moći će se vidjeti punoća akademijskog crteža, od reduciranja čvrste linije, pojednostavljenja motiva, pa sve do stišanih naznaka crtanog oblika kojeg osjećamo i tamo gdje je linija nestala. U vrijeme eksperimentiranja crteži mu prerastaju u čiste apstraktne forme.Donaciju čine još četiri skulpture, dvije u staklu i dvije terakote, pet većih i deset manjih medalja u bronci, dvadeset aluminijskih folija i pedeset slikarskih eksperimenata.

Izuzetnu dragocjenost predstavlja i dvadeset otkupljenih albuma, od kojih 13 sa crtežima malog formata, 4 s fotokolažima, 1 album fotoeksperimenata i 2 ilustrirane priče (Crvena brada i Put na mjesec), koje su nastale u pazinskoj gimnaziji.