Autorica u gostima: Nada Topić predstavlja "Sobu od papira"

Dodatni program ovogodišnjeg programa razvoja čitateljske publike susret je s autoricom i našom kolegicom Nadom Topić, koja će pulskoj publici predstaviti svoju novu zbirku Soba od papira.

O posljednjoj zbirci, ali i ostalim djelima s autoricom ćemo razgovarati u ponedjeljak, 23. studenoga 2026. u 18 sati u Središnjoj knjižnici, a 24. studenoga u Čitaonici Kluba umirovljenika podružit će se članovima čitateljskog kluba Knjiga i kumpanija.

Nada Topić (Split, 1977.) piše poeziju i kratku prozu. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Na zadarskom sveučilištu je i doktorirala u području informacijskih i komunikacijskih znanosti. Autorica je više stručnih i znanstvenih radova iz područja knjižničarstva, povijesti knjige i čitanja. Objavila je zbirke pjesama Svetac u trajektnoj luci (2005.), Meteorologija tijela (2015.), Bezbroj i druge jednine (2017.), Stope u snijegu (2019.), Otac (2019.), Sestra (2020.), Majka (2022.) i Moji (2023.), Soba od papira (2025.) slikovnicu Kako se rodila roda (2007.), zbriku kratkih priča Male stvari (2016.), roman Morpho amathonte (2020.), . Autorica je znanstvene monografije Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja (2017.). Pojedine pjesme i priče su joj prevedene na engleski, njemački, poljski, rumunjski, bugarski i španjolski jezik. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim književnim festivalima.

Poezija Nade Topić ne koketira, ne ulaguje se, ona svjedoči Jezik, ponajprije, i začudne sklopove koji nastaju iz krajnje jednostavnog rukovanja jezičnim materijalom. Njezine pjesme kao da stoje na razmeđi svjetova, ovog koji poznajemo (jer su ipak realistične), i nekog nepoznatog, koji nastaje kombiniranjem tih realitetnih fragmenata. Pjesma kao da skuplja naplavine, kao da lovi ribe-riječi, kao da ne zna za drugi osim tog najsamozatajnijeg puta kreacije. Minimaliziranje udjela „kreatora“ možda je također neki oblik poštenja, skromnosti, pa i poništavanja jake autorske svijesti, koja se na trenutke svodi na majstora kolaža. Ukupno, u pjesništvu Nade Topić prevladava dojam stalnog čuđenja nad fantastičnom stvarnošću, čije izlomljene djeliće samo treba postaviti na papir ili na ekran i ta razasuta stvarnost – osakaćena i obogaćena ujedno – postaje umjetničko djelo. (iz recenzije Irene Matijašević)

Publika: odrasli.